"Sretna je država koja ima ovakve ambasadore". „Oni vode BiH u Brazil". Bio je to nadnaslov i naslov Avazovog Sporta od 11. juna 2013. godine sa Ivicom Osimom, Safetom Sušićem i Elvedinom Begićem. Premda su nas čekale dvije utakmice sa Slovacima, revanš meč sa Lihtenštajnom i posljednji susret sa Litvanijom, bili smo uvjereni da nas ovaj trojac vodi u Brazi. I pogodili! 

PIŠE: Sinan Sinanović – Avazov Sport


Naravno, najzaslužniji su „proizvođači", Emir Spahić i ostali zmajevi, navijači, nova nogometna vlada….

Sušić, zvanično najbolji igrač BiH svih vremena u anketi koju je NSBiH uradio sa "Avazovim Sportom", postao je i naš  najbolji trener. Pardon stručnjak. Ustvari, nogometni genij. 

Trijumfalno smo završili kvalifikacije, kao jedna od najefikasnijih selekcija, čiji su napadači Edin Džeko i Vedad Ibišević među najboljim evropskim strijelcima, a granitna odbrana na čelu sa Asmirom Begovićem svrstava nas među najbolje reprezentacije i u toj kategoriji. 

Iako je završilo slatko, nije išlo sve baš glatko. Naprotiv. Grci su nam do posljednjeg meča u Kaunasu bili za vratom. Sretna je okolnost što imamo selektora koji je forsirao igru za gol više, koji je prkosio suvremenim nogometnim trendovima „da je igra sa dva napadača demode". Protekle kvalifikacije i način na koji je Pape suvereno vodio do konačnog trijumfa mogle bi poslužiti kao svojevrsni recept i udžbenik u nogometnim akademijama. Skroman kakav jeste, neće tražiti autorizaciju. Naprotiv, molit će da se ne veliča njegovo djelo, već zasluge saradnika, tima, ambijenta…

Safet Sušić je u ekskluzivnom intervjuu za Avazov Sport govorio o nedaćama kroz koje je prolazio, o odnosu sa kapitenom Emirom Spahićem, o Miralemu Pjaniću, o Ivici Osimu… Selektor je prvi put otkrio neke nepoznate detelja tokom njegovog mandata.

Kad ste, nakon utakmice u Kaunas, uspjeli doći do kreveta i bar malo odspavati? 

– U srijedu ujutro oko 5.30 sati. Kad smo se vratili u Sarajevo, poslije slavlja u Titovoj, od tri do pet sati sam bio u restoranu "Bosna" na Ilidži, sa ostalim članovi reprezentacije, kaže Pape.

Otići ili ostati

– Spavao sam do 11 sati… Ništa specijalno, kod kuće sam bio do 15 sati, a onda sam otišao na kafu u "Laki" klub kod Samira Nišića. A od 18.30 do 21 sat sam bio u RTV domu… Kada sam se vratio kući legao sam u krevet oko 23.30.

Reakcije nakon Vašeg gostovanja u tv-emisiji "Odgovorite ljudima" su pozitivne. Međutim, kako komentarišete činjenicu da je najviše pitanja bilo oko Ćire Blaževića?

–  Toliko sam dobio poruka da – jednostavno, nisam imao vremena odgovoriti svima. Ipak, dobio sam 200 ili možda čak 300 poruka… Zbog toga se ovom prilikom želim zahvaliti svima onima koji su mi pisali, čestitali… ali i izviniti se što mnogima nisam mogao odgovoriti, jer zaista nisam imao vremena. U srijedu mi telefon, jednostavno, nije prestao da zvoni. U jednom trenutku sam ga čak malo i isključio. Jer, nemoguće je svima odgovoriti na poziv, poruku… Čak mi se dešavalo da kad razgovaram na jednoj liniji da je preklopi druga.

Među brojnim čestitkama za Bajram, ali i za plasman u Brazil, pisalo je: "Bajram Šerif Mubarek Olsun, Brazil SAFET Mubarek Olsun… Selektore, hvala za pobjedu i radost koju ste priredili bosanskom narodu.

– Dobio sam dosta poruka i iz inostranstva, pogotovo iz Francuske. Zvali su me i prijatelji, i poznanici, i… naprimjer, zvao me je Tomo Ivković, s kojim se vrlo često na vezi, te nekoliko bivših saigrača iz PSG-a. Nisu neka zvučna imena, ali ih znaju oni koji su tada pratili PSG-e.

Lijepo je bilo vidjeti Vas i Ivicu Osima zajedno u studiju…
 
– Osima, mada pred njim ne volim da dijelim komplimente, puno cijenim. S jedne strane, zahvaljujući i njemu, ja sam i ostao ovdje poslije one utakmice baraža sa Portugalom. Jer, poslije tog poraza nije bilo lako ostati. Međutim, vidio sam da mu je to bilo stalo, a znao sam da njegovu podršku imam uvijek… Također, osjetio sam da imam podršku i ljudi oko njega…

Da li je Osim najzaslužniji čovjek za plasman na Mundijal 2014?

– Jedan od najzaslužnijih, sigurno. Jer, onog trenutka kada je on postavljen za predsjednika Komiteta za normalizaciju, znalo se da će UEFA i FIFA stati iza njega, da više neće biti problema, priče oko suspenzije… Vrlo brzu – nakon toga, skinuta je suspenzija.

Ponavljam, najvažnije je to što sam uvijek imao njegovu podršku. Dovoljno je bilo nekoliko njegovih izjava da se odlučim za ostanak poslije Portugala. Nije bilo lako, jer sam bio u velikoj dilemi – otići ili ostati. Jer, znao sam da se u ovim kvalifikacijama mora otići – po svaku cijenu, na Mundijal u Brazil

Znači, poraz od Portugala Vam je pao (pre)teško?

– Jednostavno, bilo me je strah nastaviti dalje… A kad nisi siguran u sebe, onda to može biti veliki problem. 

Istina, u žrijebu za predstojeće Svjetsko prvenstvo imali smo malo sreće. Nismo dobili nijednu veliku reprezentaciju – to je činjenica… Ali, isto tako, kada u grupi imaš jednu Slovačku ili Grčku, ne možeš biti siguran da ćeš proći dalje. Bio sam siguran da ćemo do zadnjeg kola biti u igri za odlazak u Brazil, ali nisam bio ubjeđenja da ćemo sto posto izboriti plasman na Mundijal. A to je bio imperativ…

Kako Vas je Osim, u razgovorima ili pregovorima u četiri oka, nagovorio da, ipak, ostanete selektor?

– O tome sam razgovarao ne samo sa njim, već i ljudima oko njega – Dinom Begićem, Draganom Kulinom i Ivanom Beusom. Pogotovo kod njih trojice ili četvorice, koji su stalno bili zajedno, osjetio sam da im je svima bila velika želja da ostane.

Budući angažman

Ipak, presudila je Osimova podrška…

– Sigurno. 

Nije Vam bilo ugodno u prvom ciklusu. Bilo je kritika… Jeste li razmišljali da odustanete tokom kvalifikacija za Euro 2012?

– Svaka izgubljena utakmica kod nas donosi uvijek isto. Vidjeli ste kako je bilo nakon Slovačke – da su to mogli "pojedinci", skinuli bi mi glavu. I meni i svima. A to je bio jedan jedini poraz… Da sutra izgubimo od Argentine – bez obzira što je to prijateljska utakmica, odmah će biti dosta ljudi koji će svašta da kažu, kritikuju… To je tako, ne samo kod nas, već skoro svugdje.

Kad Vam je na klupi naše reprezentacije bilo najteže?

– Nikada me nije bilo strah hoće li neko doći sutra i reći – ti više nisi selektor. Nema razloga da me bude strah. Jer, ima i drugih stvari koje mogu raditi – ima klubova… Nikad sebi nisam postavljao takva pitanja      

Inače, najteže mi je bilo u Rumuniji (3:0)… Tad sam bio razočaran, ljut na igrače, jer mislim da priprema pred tu utakmicu bila katastrofalna. Oko ekipe je bilo puno, previše ljudi… Na dan utakmice sam vidio da nešto ne štima. Čak me u jednom trenutku pitao Jasko Baković – "Šefe, je li sve pod kontrolom", a ja sam odgovorio – "Ništa nije pod kontrolom" – prisjeća se Pape.

 

 

– Pred tu utakmicu sam imao loš osjećaj. Nismo imali ni mir, ni koncentraciju… To je bio jedini put kada se nismo ozbiljno pripremili. Taj poraz mi je teško pao… Nakon te utakmice sam sve rekao. Jednostavno, sve je izašlo iz mene… Čak sam možda i povrijedio sujetu nekih igrača, jer sam rekao i neke stvari, koje selektor ne bi trebao kazati. Ali jednostavno, ni ja nisam mogao da se kontrolišem, jer mi je zaista bilo teško…

Da li bi sada prihvatili ponudu nekog top kluba, a da ne vodite naš državni tim u Brazilu?

– Ne… Bez problema mogu imati dobar angažman – i klupski i reprezentativni. Ne, nije stvar u tome. 

Znači li to da "pljušte" ponude ili…

– Po tom pitanju nisam htio nikakav kontakt. Zvalo me je dosta ljudi, menadžera… ali sve te kontakte sam odbijao u startu, jer me nije interesovalo ništa drugo osim plasmana u Brazil. A šta će biti nakon Mundijala 2014, ne znam. U ovom trenutku ne razmišlajm o tome. 

Kako vam je – kao stručnjaku, bilo nakon remija (1:1) protiv Francuske u Parizu, koji nam nije bio dovoljan za plasman na Evropsko prvenstvo?

– Taj rezultat mi nije nešto posebno teško pao… Jer, ja sam realan. Kad smo otišli u Francusku niko nije očekivao pobjedu. Svi su je priželjkivali… Priželjkivalo se veliko iznenađenje, ali… Odigrali smo korektno, mogli smo proći dalje, međutim, nismo. Ne – bar po meni, to uopšte nije bio nikakav neuspjeh. Čak je bio uspjeh što smo igrali neriješeno.

Da ste Vi sudija, da li bi dosudili onaj penal "Trikolorima"?

– Ne znam. Sudija ga je i mogao i nije svirati… Uglavnom, nikada mu to nisam zamjerio. A da li bi ga dosudio da je ono bilo na suprotnoj strani, to je druga stvar. Ne, nismo mi nijednom bili oštećeni od strane sudija. Suđenje je bilo dobro… Ni na jednoj utakmici sudije nas nisu oštetile, niti su nam bilo šta poklonile.   

To je vjerovatno zasluga velikih imena koja su u ili oko Saveza.

– Mislim da sudije, prije svega, gledaju svoj lični interes. Jer, znaju – ako slabo sude, da napreduju i sude naprimjer svjetska ili evropska prvenstva. A danas je svaka akcija, gol, ofsajd… pod lupom. Svaka greška sudije se brzo uoči… Ne, danas uopšte ne treba strahovati od sudijskih nepravdi. Sudija može pogriješiti, ali…

Bez suspenzija

Za vrijeme Vašeg mandata u i oko reprezentacije nije bilo nijednog incidenta, a svjedoci smo kako su razni "slučajevi" utjecali na, naprimjer, selekcije Hrvatske i Srbije.

– Ne znam da li ima ijedna reprezentacija koja je završila kvalifikacije zbog suspenzija, to jeste kazni zbog kartona.     

Nema nijedna.

– To je rijetkost. Čudo. Čak i da igramo baraž, svi bi imali pravo nastupa. To je fenomenalna stvar.

Imamo kratku klupu, a kontinuitet pozitivnih rezultata.

– Imamo mi i na klupi igrača koji mogu unijeti ili donijeti preokret. Istina, nemamo puno… Izet Hajrović je odlučio meč u Žilini, Edin Višća u posljednje vrijeme iskoristi priliku kad god je dobije…

Ali, činjenica je da nam fali nekoliko igrača da, prije svega, pojačaju konkurenciju. Jer, imamo nekoliko igrača, koji kako god da igraju – moraju igrati. A drugi su motivi kad jedan igrač zna da – ako odigra slabo, u sljedećoj utakmici neće igrati. Puno to znači… Ne, nemamo mi puno igrača, ali ima ih koji mogu sa klupe donijeti prevagu i riješiti utakmicu.

Generalno, u svakoj liniji nam fali još po jedan kvalitetan igrač. Možda nam najmanje igrača nedostaje u odbrani, ali po jedan igrač sredine terena i napadač bi nam dobro-došao. Međutim, taj defanzivni vezni – bar kod mene, pored motoričkih sposobnosti mora da zna i igrati. Ne, nije dovoljno da jedan igrač bude samo nekakav razbijač, da samo pravi prekršaje, zaustavlja akcije protivnika…

Hoću da imam igrače koji znaju igrati.
 

Ko je to?

– Kod nas ga nema… To je, naprimjer, Elvir Rahimić od prije nekoliko godina.

Do novembarskog, prijateljskog duela sa Argentinom pravo nastupa bi trebao steći Sead Kolašinac i Tino Sušić. Kakva je situacija sa Dinom Arslanagićem iz Standarda?

– Arslanagić nije ništa uradio da postane naš reprezentativac, niti u ovom trenutku razmišljam o njemu, jer imamo dosta stopera. Treba nam jedan pravi defanzivni igrač – lijevi bek. Tu poziciju trenutno igra Sejad Salihović, premda je on igrač sredine terena… Međutim, povratak Mensura Mujdže, Ognjena Vranješa… te dolazak Kolašinca, bit će pojačanje za naš tim. Ipak, to su tri igrača koja će pojačati konkurenciju. 

Fali nam još jedan vezni, defanzivni igrač, ali ga ja – bar u ovom trenutku, ne vidim. Mi igramo, praktično, bez defanzivnog veznog igrača.

Može li na toj poziciji konkurenciju pojačati Anel Hadžić? 

– Ne znam, on još nije dokazan igrač da bih najozbiljnije mogao računati na njega. Prešao je iz Rida u Šturm, vrlo često je povrijeđen u zadnje vrijeme… tako da nije to taj igrač o kojem razmišljam.

Kolašinac je idealno rješenje za lijevog beka.

– On je stoper ili bek. Međutim, bar kako je gledam fudbal, on ne može igrati defanzivnog veznog igrača. Tu nam treba neko ko će prekidati akcije, trčati… ali isto tako neko ko zna igrati.

Spahić je lider, autoritet…

Hoćete li ubuduće zvati Zlatana Muslimovića?
 

 

– Ne vjerujem… U jednom trenutku sam bio u dilemi i oko Zvjezdana Misimovića, jer mislim da je kineska liga slaba. Ne znam kako on trenira u klubu, ali činjenica je da nije sto posto spreman. Volio bih da je "top", ali jednostavno, Miske nam je potreban, tako da ne mogu da se odreknem njegovih usluga. 

 

Međutim, zvati nekog igrača iz Kine – mislim na Muslimovića, a da on u reprezentaciji sjedi na klupi, mislim da nema logike. Ne bih zvao ni Misketa da sjedi na klupi, mada je činjenica i to da od njega očekujem puno više. Jednostavno, mora skinuti nekoliko kilograma, te malo bolje trenirati.

 

Kakva je uloga kapitena Emira Spahića u našem državnom timu?

– On je, kao prvo, vrhunski igrač, koji može igrati u svakoj svjetskoj ekipi. S druge strane, on je pravi lider, autoritet… U kontaktu je sa svim igračima – za njega je reprezentacija iznad svega. Kod Spahića je reprezentacija na prvom mjestu, pa onda velika praznina do kluba. To je velika stvar. On još nikada nije pokušao da eskivira neku prijateljsku utakmicu. A mogao je… Čak me jednom, dok je igrao za Monpelje, nazvao i rekao – selektore, sad će vas zvati moj trener i tražiti da me oslobodite prijateljske utakmice sa Meksikom, a vi nemojte pristati na to… Poslije toga me je zvao njegov trener i insistirao da Emira oslobodim obaveza, ali to nisam dozvolio…

A čim kapiten neće da otkaže neki dolazak, odmah i svi ostali igrači tako postupe. Inače, bilo je situacija kada su klubovi vršili pritisak na pojedine igrače da ne idu na reprezentativne pripreme…

Nikada niste potencirali ni na – u svjetskim okvirima, mizernu plaću, niti na zasluženu premiju koju će naš Savez dobiti od FIFA-e.

– Ne, ne bih razgovarao o tome. Jednostavno, ne volim pričati o tome, odgovara Pape. 

– Selektori zarađuju puno više, ali… Ne znam… Znam da će se vrlo brzo početi pričati o premijama za odlazak na Mundijal. Međutim, nije moje da pričam o tome. 

Ipak, premije su zaslužene, te normalna stvar u svijetu sporta. A također, nije tajna da i treneri zarađuju velike sume novca. 

– O toj temi najbolje je da razgovarate sa Jaskom Bakovićem… S druge strane, neka – zaradit ću i ja to u karijeri. Ne može biti veća premija od plasmana na Svjetsko prvenstvo. Sad su i meni svugdje vrata širom otvorena. Mogu da biram, kad odem odavde, i klub i reprezentaciju, kroz smijeh kaže Pape. 

Kolike su šanse da ostanete naš selektor i treći mandat?

– To je jako nezgodno pitanje, na koje je vrlo teško dati odgovor. U ovom trenutku ne razmišljam ni o čemu. O tome ćemo razgovarati nakon Brazila… Međutim, ni ja nisam pristalica da neko na ovoj funkciji ostane dugo. Jer, dojadite ljudima. 

Rezultat sve pokriva, a mnogi naš državni tim već vide u četvrtfinalu Mundijala 2014. 

– Najgore u svemu je što ću otići nakon poraza, za kraj kaže Pape.

Ipak, u Brazilu nema poraza, jer je sam odlazak na Mundijal velika stvar….

 

Riskantna igra

Naš tim igra riskantno, sa dva napadača, bez klasičnog defanzivnog zadnjeg veznog… 

– Slažem se da je to riskantno… Međutim, nismo imali izbora. Od početka kvalifikacija, praktično, morali smo dobiti svaku utakmicu jer su nas Grci pratili u stopu… Čak i kada smo išli u Atinu, mi smo htjeli da dobijemo utakmicu. Jednostavno, Grci nam nisu dozvoljavali da neku utakmicu igramo na remi, kaže Sušić.

– Također, ja uvijek želim dati gol više, a ne – kao neki treneri, primiti pogodak manje… Ne volim čekati, niti vjerujem u neku zatvorenu taktiku i kontara-napade. Uostalom, mi i nemamo ekipu za kontre, odnosno izuzetno brze igrače. Naš tim mora da ima loptu u nogam, to jeste dominira i stvara šanse. 

Kad Barsa ili Bajern mogu igrati bez klasičnog napadača, možemo i mi igrati bez defanzivnog veznog, kroz smijeh kaže Sušić.

Pozitivna i negativna energija

Postoje li u Vama dva čovjeka. Jedan na terenu, a drugi u svakodnevnom životu?

– Uvijek pokušavam biti normalan, miran… Također, i igračima non-stop govorim da trebaju ostati mirni. Znam da igrač vrlo često previše razmišlja o utakmici, te se zna dogoditi da je odigra i prije nego što izađe na teren, objašnjava Sušić.

– Ni pozitivnu ni negativnu energiju ne treba rasipati prije vremena. Čak nisam pristalica onoga da igrač ne može igrati kad ima problema. Samo je važno ne prosuti tu energiju prije utakmice. Svaka utakmica treba da se priprema polako, da sve bude umjereno… 

Kakvi su vam sada planovi?

– Prvo se malo odmoriti, jer brzo dolazi duel sa Argentiniom. Dobro je što tu nismo opterećeni da moramo ostvariti dobar rezultat po svaku cijenu. Najvažnije je da se ne obrukamo, te da vidimo gdje smo trenutno – u odnosu na njih, mi. A onda ćemo polako početi praviti planove za Brazil – kako se pripremiti, kad početi pripreme, gdje… To ništa ne možemo uraditi do žrijeba, kaže selektor Sušić.

– Inače, svi ćemo imati po jednu priliku za prijateljsku utakmicu u martu, te eventualno još jednu ili dvije pred Mundijal… Najvažnije je odrediti termin i mjesto priprema.

Slavlje u Titovoj

Kako ste se osjećali tokom slavlja u Titovoj?

– Fenomenalno… Jednostavno, bilo je veličanstveno… Inače, nismo očekivali onoliko ljudi na dočeku… Znali smo da je ludnica u cijeloj BiH, ali ne onolikih razmjera…

O Pjaniću

– Miralem Pjanić može igrati u svakom najvećem, evropskom klubu. Međutim, mora poraditi na svojoj muskulaturi. Međutim, prvo mora da se spremi. On fizički nije spreman  sto post, kaže Pape.

– Što se tiče njegovih fudbalskih kvaliteta, malo koji igrač na svijetu ima ono što ima on. I pregled igre, i pas, i šut, i dribling jedan na jedan… Neki dan sam mu htio pokloniti sliku Ronalda, koji je skinuo dres. Da vidio njegov trbušni zid… 

 

(Reprezentacija.ba)