Iako po pravilnicima kluba nije odgovoran ni za licencu ni za plaćanja, suspendovanom i navodno već i bivšem direktoru FK Željezničar Mirsadu Šiljku u subotu nije dozvoljen ulazak i obraćanje na skupštini kluba. Želio se obratiti javnosti nakon što to nije mogao uraditi pred najvišim tijelom ekipe iz Zvorničke 27. Za RadioSarajevo Šiljak je govorio o mnogim temama.

Jedna od njih je svakako i razlog odlaska stare uprave kluba na čelu sa Senadom Misimovićem krajem prošle godine. 

“Pravio se europski Željezničar u tom periodu. Mislim da je za odlazak Senada Misimovića kriv jedan splet okolnosti. Imali smo tada seriju izrazito loših rezultata. Pet uzastopnih poraza, a to je za klub renomea Željezničara katastrofa. Ali nije Misimović kriv što je klub izgubio. Ne igramo ni Misimović ni ja. Mora se obratiti pažnja na te igrače. To je nauka, odnosno struka. Ne treba se petljati u tu struku. Treba pustiti šefu izbor igrača. Ti igrači vjerovatno nisu osjećali klub kao svoj. Oni su došli da nešto zarade. Razlika je naša djeca i ovi igrači. Oni osjećaju klub, oni su Željo. Međutim ne može se osloniti samo na domaće igrače i ići na trofeje. Bilo bi dobro da uvijek u timu ima 4-5 igrača iz omladinske škole, ali to je teško. Možda i nemoguća misija. Zbog toga igrači iz omladinske škole idu na posudbe. Možda je tu bilo igrača koji nisu zaslužili da igraju u Želji, ali takvih promašaja ima svugdje na svijetu”, kaže Šiljak na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Ostao je dojam da rastanak nije bio baš idealan. Dalo se naslutiti, između redova, da misle da im je neko “iskopao jamu” i da je unaprijed pripremljen teren za njihov odlazak iz kluba.

“Ne znam da im je neko kopao jamu. Ja sam očekivao da će doći na Skupštinu. Trebali su doći. Imate 54 člana Skupštine i tu je i kvorum bio na granici. Trebali su doći. Mislim da je to sve splet okolnosti. Loši rezultati su krivi za sve. Isto kao i sada u ovom periodu. Loši rezultati, ostanak bez licence i onda vam se prilijepi sve. I što jeste i što nije, a više onoga što nije. Evo sada dođe i blokada računa, a ja sam upozoravao predsjednika kluba više puta. Tamo mu je Arnela stavljala u tabelu da trebamo platiti, a on je ne znam iz kojih razloga to izbjegavao. Ljudima smo bili dužni od prošle godine. Imali smo sredstva, trebalo je platiti. Ljudi su tražili da se plati 30.000 jer im je trebalo i ni to se nije ispoštovalo. I naravno da će ljudi blokirati. Treba ljudima platiti”, ističe Šiljak.

Na koji način Savez učestvuje u tom plaćanju?

“Odobreno nam je od UEFA-e milion eura. Iskoristilo se 100.000 za avans za hibridnu travu i na to dodali PDV i platili avans izvođaču 223.000 čini mi se. Drugu obavezu bi iskoristio Savez, pa bi njima platio. Oni su finansirali izgradnju brojčanika-čitača na stadionu. Vrijednost je bila nekih 200.000 eura i ostalo je 700.000 za finansiranje izgradnje krova na Istoku. Ostalo bi još neke razlike da se plati hibrid. Eto to je to, to je sva mudrolija. Međutim nije se plaćalo i sad je račun blokiran. Sad će oni i to meni natovariti. U ovom trenutku vjerovatno je Šiljak kriv i što je Titanic potonuo“, kaže Šiljak.

Mirsad Šiljak, Foto: RadioSarajevo

Šta se dešavalo oko te licence. Zašto novac nije uplaćen na vrijeme, zbog čega je napravljen taj propust?

“Ima odluka Upravnog odbora kluba koja je donesena, a u kojoj stoji da je za sva plaćanja nadležan predsjednik. Mene su ostavili samo da nosim pazar u banku i da mogu koristiti pečat broj dva. To je katastrofa. Ta odluka je donesena krajem januara 2019. godine i ima ta odluka napismeno. Samo je predsjednik taj koji može uplatiti novac“, ističe Šiljak i dodaje da je promjena agencije koja se bavila knjigovodstvom u pola sezone kumovala situaciji sa licencom:

“U januaru mjesecu na jednom sastanku UO donijeli su odluku da se promijeni knjigovodstveno-računovodstvena agencija koja je bila u klubu od 2014. godine i koja je to dosta dobro radila. Njima je to bilo nešto skupo. Nisu gledali pozadinu tog ugovora, da ta agencija uzima svake sezone dvije VIP karte, da je sponzor kluba i da se to nekako balansiralo. Oni su rekli da hoće svog knjigovođu, ako već daju pare.

Nadzorni odbor je rekao da se to ne radi u tom trenutku i da se treba sačekati da se napravi završni račun, pa ćemo se onda lijepo zahvaliti i razdužiti sa starom agencijom. Oni to nisu željeli, odmah su doveli novu agenciju. Mislili su da će oni raditi zajedno, nova i stara agencija, ali je to nemoguća misija. Tako je nastao haos. Sve je bilo na tome da se uzme novi program, a ja mislim da i dan danas računovodstvo ne funkcioniše 100 posto. Glavni je problem da vi sada u klubu ne možete znati kome ste dužni i ko vam je koliko dužan“, kaže Šiljak.

Pojavila se neka uplatnica iz banke na kojoj se vidi datum iz marta. Kada je uplaćen novac Slavki Petroviću?

“To ćete pitati predsjednika kluba. Ja sam se ogradio od toga. Njega pitajte za tu čuvenu uplatnicu i obmanu javnosti”, ističe Šiljak.

Spočitavaju vam i to da ste se sami imenovali za direktora Fan Shopa. Kako to da ste bili i direktor kluba i direktor Fan Shopa istovremeno?

“Kada se Fan Shop registovao, registrovao ga je osnivač, a to je FK Željezničar. U to vrijeme član Uprave kluba je bio direktor, pošto je on izašao, onda je bio generalni sekretar Amar Duvnjak. Pošto je i on otišao, ostao sam samo ja. Ne da bi neko tu profitirao nešto. Svi su oni imali nešto, određena finansijska sredstva. Ne možete prikazati saldo 0. Ja sam se odlučio za to, jer nije bilo nikoga adekvatnog. Generalni sekretar je otišao, a ja sam predlagao administraciji, ali nije niko želio. To nije protivzakonito. Da je tako, sud me ne bi registrovao kao direktora. Nisam potom želio da se prave novi troškovi. Ko bi to radio za 400 KM? Dakle, nije Šiljak uzeo ništa. Taj ugovor stoji. Za prvi tim se naručila oprema, za fan shop i za omladinsku školu. Sva oprema je došla januar-februar. Skupljale su se pare. Sad će oni i to meni natovariti, da sam ja proizveo dugovanja. Danas su dužni i više ne znaju kome su dužni”, dodaje Šiljak.

Je li to znači da novca nema u Željezničaru?

Pokupili su sve moguće što je bilo na računima Fudbalskog kluba Željezničar, od omladinske škole, u kojoj nisu dobili platu ni za april, ni za maj. Iz Fan Shopa sve su pare pokupili, od radne zajednice i 50.000 eura što sam naplatio za Hajradinovića koji je otišao iz Osijeka u turski klub. To smo čuvali za crne dane. Nismo to sakrili, to je samo stajalo na deviznom računu. To je uzeto da se isplate igračima nekim plate. Njihov doprinos je nula. Sve su pokupili s računa da bi se nešto platilo. Klub nema ništa na računu, saldo je nula i sada je kao biber po pilavu došla blokada od Sport Uniteda. Dakle, ako sam ja kriv za licencu, a krivi smo svi za licencu, ko je kriv za blokadu? Šiljak ide zbog licence, onda oni trebaju ići zbog blokade računa”, kaže Šiljak.

Krivi smo svi? Znači li to da prihvatate krivicu?

“Pa krivi smo svi, naravno da smo svi krivi. Nije sama moja odgovornost. Druga stvar, nisam ja pisao pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta. Neko je to pisao prije mene. Piše da je odgovoran za licenciranje igrača i kluba generalni sekretar. Nije direktor. Ne govorim ja ni da je Brković kriv. On je jedan mlad i perspektivan dečko, ali u pravilima kluba fino stoji. Odgovoran za licencu – generalni sekretar. Sva plaćanja u klubu – predsjednik. Ali svi smo krivi, svi smo znali. Ja sam na Skupštini 23. decembra sve podatke iznio. Koliko smo dužni, kome smo dužni, koliko treba da naplatimo. Ja sam to transparentno rekao, svi su to znali. Desilo se to što se desilo s tom agencijom. To su i revizori potvrdili – da nije trebalo tako raditi”, ističe Šiljak.

Pa šta se desilo onda, je li neko zaboravio platiti, ili je nešto drugo u pitanju?

“To je splet okolnosti. Tu su i advokati bili uključeni. Tvrdili su da ne treba platiti, oni su pisali UEFA-i. Desio se cirkus bez potrebe. Ne mogu prebaciti odgovornost na mene, jer su svi znali, apsolutno svi. Od Uprave do Nadzornog odbora. Nadzorni odbor je skretao pažnju na to. Što se tiče Nadzora. Krajem februara su izašli iz kluba, a u martu su dali ostavke. Vidjeli su da ovi nemaju kapacitet da vode klub. Klub se ne vodi tako. Nemaju vizije, ne znaju šta će.  Dogovoren sastanak u 18, oni dolaze u 18:45. Pa poštuj moje vrijeme, poštuj vrijeme onoga Badžaka koji dolazi iz Konjica na vrijeme. Nekoga iz Sarajeva se čeka do sedam. I na tim sastancima se sjedilo tri sata i ništa se ne riješi. Badžak je jednom rekao, ‘pa ljudi dragi mi ne pričamo oko najvažnijeg, a to je gdje su pare. Ko će donijeti pare?’. I tako sedmicama i mjesecima. Zato kažem da je njihov učinak ništa. Donacije 30.000 KM, sponzorski ugovori nekih 46.000 i dvije pozajmice po 10.000 KM. Ništa“, ističe Šiljak.

Mirsad Šiljak i gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković

Može li se povući neka paralela između nove i stare uprave. Mogu li se uporediti na neki način?

“Da vam kažem, volio – ne volio staru upravu, mi smo radili 200 kilometara na sat, a nemam razloga da ih ne volim. Na kraju sam ja opet ispao krivac na onoj Skupštini. Ja sam iznio činjenične podatke, nisam nikoga okrivio. Za vrijeme stare uprave pokrenuli su se projekti. Idejno rješenje tribina Istok, Zapad, Jug. Pomoćni teren, parking. Tražila se lokacija za kamp omladinskog pogona. Radio se zapad, iz naših sredstava. Naravno uz veliku pomoć naših navijača. Izgradio se taj istok. Ganjali smo dozvole, te urbanističke i građevinske. Situacija da vi dobijete tu dozvolu je katastrofa. Toliko promjena i zamjena. Bilo je projekata, pa na kraju smo dobili i najmoderniji teren u državi. Onda su krenuli ispirati usta oko ovih grijača. Pa ti čuveni grijači su položeni u novi teren.

Jednostavno nismo imali vremena i sredstava, jer je trebalo platiti Elektroprivrede u jednom komadu 91.500 KM da nas mogu priključiti na trafostanicu. To bi se uradilo vrlo brzo. Odvojite nekoliko tih sponzorskih ugovora i napravite priključak na trafostanicu i sve je u funkciji. Sada, koliko je to rentabilno u to ne bih ulazio. Teren i grijači su najmoderniji, ima toliko sekcija da ne morate na svim sekcijama upaliti, ako želite da šteditie. Ali nema tu štednje, to je veliki potrošač, sve zajedno je to 660 kilovata snage. To treba. Ako hoćeš da imaš moderan stadion – treba. Sve je na stadionu mjerljivo i niko nije odnio ništa. Mi kada smo 2015. pravili procjenu vrijednost nekretnine, stadion je procijenjen na 21 milion. Sada je nakon ovih radova vrijednost skočila na 26 miliona. To je povećalo vrijednost kluba, imovine FK Željezničar“, kaže Šiljak i nastavlja:

“Sljedeći projekat bi bio sjeverna tribina. Malo je komplikovana, ali dosta se uradilo sa sportskim društvom. Jedno vrijeme smo bili na ratnoj nozi, ali se to izgladilo i nastupali smo kao jedno. Gornji dio sjeverne tribine pripada sportskom društvu, a donji dio je Fudbalski klub. Onda smo radili zamjenu nekretnina, da njima pripadne zemljište gdje je Plavi zamak, da oni nama daju gornji dio sjeverne tribine. To je bila dobra stvar, ali vidim da su odlučili na Skupštini da ne daju taj dio sportskom društvu.To je velika greška. To je trebalo uraditi, jer to klubu ništa ne znači, nikada ih neće koristiti. Imali bi mir u kvartu i mir sa prvim komšijama.

Međutim ljudi ne znaju šta hoće. Inače ovi ne znaju šta hoće. Nemaju ideje. Mislili su da će napraviti SCC od sjeverne tribine. Može, daj milion pa ćemo napraviti. A šta neko dođe da razbije staklo? Navijači. Ne moraju navijači, neko sa strane. Bilo je fino rješenje da budu gore reklamni panoi. To je realan projekat koji ne bi koštao više od 200.000. Bio bi i jedan veliki displej. Dosta se uložilo i truda i znanja i novca, međutim ovi novi kako su došli samo se tone iz dana u dan. Niko ne donosi pare. Ne možete očekivati da ove igrače prodate za 500.000 eura, ako nekoga prodaš za 100-150.000 – puna šaka brade”, kaže Šiljak.

Kakva je sada perspektiva Željezničara, nakon svega rečenog?

“Moj je prijedlog, a i prijedlog NO bio da se uprava pojača s kvalitetnim ljudima koji bi dali finansijsku podršku. Međutim tu je odmah bila optrukcija od nekih članova UO. Jer, ako ti ljudi dođu u klub, onda oni ne vide sebe. I odmah su oni počeli s ljudima koji su prije bili tu i koji su istini za volju donosili finansijska sredstva u klub. Ne kažem ja da ovi ljudi nisu časni i pošteni. Nisu oni došli da uzmu od kluba. Nije, apsolutno niko. Odgovorno tvrdim. U periodu kada smo imali finansijska sredstva, kada smo prodali Hadžiahmetovića i Bajića razdužio sam 17 ljudi. Niko nije otišao bez para, svi su dobili dio kolača. Nekima su neki prije dugovali i po 30 plata. Nismo naravno isplatili 30 plata, ali našli smo rješenje. Garantujem da od tog perioda niko nije mogao marke uzeti od Želje, niti je neko došao da uzme nešto. Nije. Nisu ovi došli da uzmu“, kaže Šiljak i nastavlja:

“Klub trenutno nije samoodrživ. Treba se puno raditi, da klub bude samoodrživ. Mi imamo poslovne prostore, infrastrukturu. Imamo na istoku prostore koje treba završiti i registrovati. To je 2.200 kvadrata i to treba iznajmiti. Imat ćete nakon toga bolju situaciju. Omladinska škola se može sama finansirati od članarina, a potom i od UEFA-e dobijaju nešto svake godine. Bude nešto i od Kantona i od grada i oni su samoodrživi. Treba još novca uložiti u taj Omladinski pogon”, ističe Šiljak.

Mirsad Šiljak - undefined

Iz nekih izvora saznali smo da ste pravdali veliki broj računa “iz kafane” u klubu. Ima li tu istine?

“To mogu reći samo oni koji ništa ne znaju o finansijama. Ja kao ja jesam potrošio, ali to nije bilo više od 1.000 KM za godinu. To su sve bili poslovni sastanci. Gosti, delegati, gostujuće ekipe. Njih smo zvali nekoliko puta. To su sitni računi. To je neznanje ljudi. Oni su vjerovatno troškove ishrane igrača meni pripisali. Ono što su igrači jeli po restoranima i karantinima. Tolike novce (150.000 KM op. a.) da sam ja potrošio u kafanama? Pa to je nemoguće, a nisam ja više ni čovjek za kafana. Dosta mi je već i godina. Pa ja sam potrošio svoje pare za klub”, kaže Šiljak.

Interesovalo nas je koliko je to novca?

“Pa oko 60.400 KM. Ja sam plaćao sve račune jedan period za klub. Voda, struja, plin. Odjava i prijava igrača. Hotele sam plaćao svima. Gdje su naši igrači boravili. Troškove prevoza za pripreme igrača i putovanja 2014. godine. Ima sva ta dokumentacija u klubu”, ističe Šiljak.

Kada smo kod dugovanja, je li dužan Željezničar Amaru Osimu?

Jeste, dužan je. Bilo je tu nekoliko sastanaka. Najbolju stvar je uradio bivši predsjednik Vedran Vukotić. Proveo je tu noć dugo, dugo vremena sa Amarom. Do nekih doba u noći. Napisao je na kraju izvještaja da smatra da je klub dužan Amaru Osimu. Po njegovom dojmu. Vedran Vukotić je prezentovao svoj izvještaj Nadzoru. Postoji sigurno u elektronskoj pošti. To se trebalo završiti, a ne ovako. Napraviti, ne mogu reći dva neprijatelja. Zaista bi Misimović-Osim bila idealna kombinacija”, kaže Šiljak.

Nedvno se oglasio gospodin Misimović i istaknuo da je Osim došao na sastanak da sastavi novo rukovodstvo kluba, a on da ponudi Osimu trenerski angažman. Može li se ta kombinacija ipak uspostaviti?

“Kasno je tada bilo za sve. Infromacije cure iz kluba. Ne znam kako završe informacije na portalima. Zna se šta se dešava. Evo mene nema mjesec i opet cure. Ima neko zbog koga stalno curi. Treba odmah objaviti na stranici i biti transparentan. Mislim da više ne može. Sumnjam. To je predaleko otišlo. Trebalo je to neke godine odmah u startu završiti. Sada je to nemoguća misija”, ističe Šiljak.

Mirsad Šiljak - undefined

Šta se dešavalo oko tog transfera Bekrića i novca od transfera?

“Amar je vratio taj novac u klub. Imaju papiri u klubu. Amar je dao dva puta novac. Ne samo Amar. Ako je klub dužan, treba se vratiti. Ljudi su dali pare. Dobijali su prije ljudi priznanice. Pero Perić dao 1.000 KM. Nota račun. Ja sam pravio ugovore o pozajmici i stoje u klubu. Red je da se vrati, ako je neko dao novac. Ja kad sam došao u klub prvi put Amar mi je rekao da klub dužan Enesu Delimustafiću 50.000 KM. Optuživali su me da je nelegalno isplaćen taj dug, a u knjigama je stajalo da je čovjeku klub dužan. Nije jednostavno voditi kluba. Ne mogu da pričam o Amarovim novcima, ali ono što sam bio uključen mogu reći. Karić je bio menadžer i dobio je klub na sudu.

Glavnica je bila 205.000 KM. Sudski troškovi 15.000 i još kamate 180.000 KM. Otišao sam kod čovjeka, rekao da klub nema para. Pitao sam ga hoće li da dobije pare ili da nastavimo agoniju. Na kraju poslije mojih brojnih odlazaka u Srebrenik i Tuzlu tih 400.000 je došlo na 185.000. Pa ja samo na osnovu toga uštedio 220.000 KM klubu. Pa smo imali Željezničku zadrugu. Tu je bila nekada Uprava i nisu se plaćale kirije. Kada su otišli niko se nije odjavio, a taksimetar je radio.

Pa su došla potraživanja 330.000, a onda sam ispeglao da to bude 90.000. Pa i tu smo uštedili preko 200.000 KM. Da ne govorim da smo od institucija vlasti dobili 1.900.000 KM. To je moja obaveza prema klubu. Da donesem sponzore. Za ovih pet godina donio sam oko 5 miliona KM u klub i to mi niko ne može osporiti. Pa sporazumni raskidi ugovora. Kroz klub je prošlo raznih igrača. Reći ću vam primjer mladog Bakrača. Imao je još godinu i pol ugovora. Tražio je godinu da mu se isplati. Znate kako se završilo? Rekao je šefe isplatite mi samo decembarsku platu”, kaže Šiljak.

Šta može Željezničar sada, ko može doći da pomogne Plavim, odnosno pojačati Upravu kluba?

“Najbitnije je da ne dolaze ljudi radi lične promocije. Pitajte ove sada u Upravi za koga navijaju? Badžak je bolestan za Željom. Svake godine kupuje karte za svoje uposlenike. Lizde je išao na svako gostovanje kluba. Ostali ništa. Nisu bili u stanju kupiti VIP Gold karte. Dress code uprave. Pa vi to kada vidite, to je…. Ne možeš doći na utakmicu bez odijela. Oni prije su bili kao apoteka. Da ne govorim o gostovanjima. Pojave se u Mostaru protiv Zrinjskog, a ovo ostalo…

Ne trebaju se navijači bojati da će neko doći i preuzeti klub. Po ovom sada zakonu to ne može niko. Počeli su prijedlozi o promjeni zakona. To je najviše interesantno Sarajevu. Mislim da bi bilo dobro da u tom pravcu idu i ostali klubovi. Ovako, da neko dođe u klub što voli Želju. Kaže ja volim Želju. Donesi novce pa voli. Treba doći neko ko ima ambicije, ko može pomoći klubu. Naravno, ime, grb i tradicija su zaštićeni. Ali sada treba vremena da se ti zakoni izglasaju i usvoje. Kako rade, daj Bože da to bude sljedeće godine. To će biti jedini ispravan put. Da se zna ko je glavni. Ne mogu trojica”, ističe Šiljak.

Mirsad Šiljak - undefined

Hoće li biti konkurentan Željo naredne sezone?

“Hoće. Ma Željo je institucija. I bez mene i bez ostalih. Ovi došli kažu mi krvarimo, klub pred stečajem. Eto vi došli i klub pred stečajem. Bio je klub uvijek pred stečajem, pa nije nikada otišao u stečaj. Kakav stečaj. Stečaj je kad nemaš više nikakvih prihoda, nemaš igrača da prodaš, nemaš poslovni prihod. Totalni kolaps. A ti imaš i obaveza, ali i prihoda. Prihode od sponzora, utakmica, karata. Treba samo raditi”, kaže Šiljak.

Hoće li se blokada računa reflektovati prema otplati reprograma Poreznoj Upravi?

Nema to nikakve veze. Porezna ima prvenstvo. Neće, niti može taj reprogram doći u pitanje. Ja sam to potpisao u oktobru 2014. godine na deset godina. Imali smo period od godinu dana i da smo dobili neka sredstva imali bi popusta 30 posto. Međutim nije bilo novca. Ta 2014. godina bila je jako teška. Imamo pretplate u Poreznoj 143.000 KM što smo plaćali za penzionere. Tako da će se ta obaveza smanjiti za te 143.000, ali nekih godinu do isteka. Onda možemo napraviti kompenzaciju da se to svima poravna. Samo treba raditi. Moraš raditi u životu”, isitče Šiljak.

Kako bi ocijenili rad Uprave u ovih pola godine.

Nula. Ne znam gdje su našli onih 2.3 miliona. Znate šta su oni donijeli. Dvije donacije od po 15.000 KM. Dva sponzorska ugovora od po 5.850 i 41.000 KM. Oko 80.000 KM za pola godine. Ako je sponzor u klubu od 2014. godine radi mene i u 2019. godini, onda je to moj doprinos. U budžetu kluba za 2019. godinu sam napisao da ćemo Amira i ja donijeto 897.000 KM sponzorskih ugovora, a oni iz Uprave isto toliko i sve je super. Kaže jedan član Uprave ‘dajte i meni platu 3.500 KM i donijet ću i ja’. Rekao sam da nemam šta pričati s njima više”, kaže Šiljak.

Da li je tolika Vaša plata?

“Predsjednik je taj koji određuje platu. Prvo Gredić, a potom Vukotić. Određena mi je plata u iznosu od 2.601 KM. Nisam ja odredio sebi platu, to radi predsjednik kluba. Davali su mi 3.500 KM, ali nisam želio uzeti. Postoje tri člana komisije koji to znaju. Plus sam imao svaki mjesec 500 KM da potrošim na reprezentaciju. Kada sam to potrošio? Nikada. Idemo na aerodrom, međunarodna utakmica. Svi igrači jedu. Ko plati? Znao sam da će me optužiti za sve i svašta na Skupštini i zato sam želio da i ja nešto kažem. Ja imam sve argumente. Oni nemaju ništa”, ističe Šiljak za RadioSarajevo.ba.

(Reprezentacija.ba)