Selektor Robert Prosinečki završio je svoju prvu godinu na kormilu reprezentacije BiH, barem kada su utakmice u pitanju.
Na kraju godine svi zbrajaju koliko se utakmica odigralo, koliko ih se pobijedilo i izgubilo, koliko je igrača prošlo kroz reprezentaciju, ali najvažniji zaključak na kraju godine bi bio da je Robert Prosinečki oživio fudbalsku reprezentaciju BiH i od nje ponovo napravio ozbiljnu ekipu na fudbalskoj karti Europe.
Reprezentacija BiH nije više ni “neuredna” kao kod Ćire Blaževića, ni preofanzivna kao kod Safeta Sušića, ni predefanzivna kao kod Mehmeda Baždarevića, nego nekako – taman. Stabilna, čvrsta i organizovana koliko može biti sa svojim igračkim kadrom.
Zmajevi su u izjednačenoj grupi UEFA Lige nacija bez većih problema osvojili prvo mjesto, te tako sebi osigurali lakšu grupu u kvalifikacijama za Euro 2020, ali i učešće u najjačem rangu naredne UEFA Lige nacija.
Važnije od svega toga, fudbalska reprezentacija BiH ponovo vjeruje u sebe i svoje kvalitete – kojih definitivno ima da osigura dobar rezultat protiv ravnopravnih protivnika, a dobro namuči one jače europske reprezentacije.
Uz pomoć odličnog selektora U21 BiH Vinka Marinovića, Robert Prosinečki je na pladnju dobio sjajne mlade igrače. Za razliku od nekih ranijih selektora nije čekao da napune 30 godina kako bi debitovali nego je odmah u vatru gurnuo Todorovića, Čivića, Gojaka…
Svi ti mladi igrači već su se nametnuli kao dobro rješenje za prvu postavu reprezentacije BiH, a posebno Amer Gojak čiji je prvi nastup od prve minute za reprezentaciju izgledao kao da igra 30-tu ili 50-tu utakmicu za državni tim. Već sada je jasno – Gojak je klasa Džeke, Pjanića i drugih velikih bh. igrača, a Robert Prosinečki i sam nekada veliki igrač neće se libiti da mu da velike zadatke u dresu reprezentacije. A Gojak će mu to na terenu sigurno vratiti duplo.
Foto: Ines Lučić, BIH.ba – Reprezentacija.ba
Osim mladih igrača Prosinečki je u reprezentaciji afirmisao i relativno anonimnog Elvisa Sarića koji se nametnuo kao vrlo važan zupčanik igre bh. tima. Sarić je pokazao kako Prosinečki ne gleda na klub ili godište igrača, nego na njegove kvalitete, te tako motivisao svakog kvalitetnog igrača sa bh. pasošem da ima šansu zaigrati za reprezentaciju.
Prosinečkog čeka pomalo delikatan zadatak sa Asmirom Begovićem i Seadom Kolašaincem koje treba vratiti u tim, a koja obojica objektivno očekuju svoje mjesto u prvih 11 reprezentacije BiH, no ne treba sumnjati da kao Prosinečki kao igrač koji je radio sa najvećim trenerima svijeta zna kako riješiti i ovu situaciju i bez velike pompe osigurati nastavak stabilnosti i mira u reprezentaciji.
Za mir navijača svi bi voljeli da selektor u reprezentaciju poziva više defanzivaca, kako se ne bi dešavale situacije da na bekovskim i stoperskim pozicijama igraju Bešići, Cimiroti, Medunjanini i drugi vezni igrači, koji istini za volju i nisu loše odradili zadatke u za sebe neprirodnoj zadnjoj liniji. Ipak, svi mi fudbalski laici bi bili mirniji ako znamo da u reprezentaciji ima još neki stoper ili bek u rezervi. Ali Prosinečkom je možda bolje da nas ne sluša i zadrži svoju nezavisnost i autonomiju koju je pokazao do sada.
Foto: Ines Lučić, BIH.ba – Reprezentacija.ba
Kad se sve sabere, neko će reči da Prosinečki na klupi reprezentacije BiH i nije napravio neko čudo, nego je napravio poteze koji se čine najlogičnijim – korektnim i realnim pristupom igračima homogenizirao je svoju momčad, a taktički igru posvetio kolektivnoj igri uz favorizaciju naših najjačih oružja – Edina Džeke i Miralema Pjanića. Uz njegovu sjajnu igračku karijeru koja mu osigurava dodatno poštovanje kod naših igrača to se pokazalo za sada kao pun pogodak.
Zašto to nisu radili raniji selektori i zašto je Fudbalski savez BiH uvijek, pa i sada sa Prosinečkim, birao velika igračka a ne trenerska imena za selektore reprezentacije BiH, nikada nećemo saznati.
Nego, Robi sretno!
I hvala što nam srce ponovo jako kuca kada igra fudbalska reprezentacija BiH.
(BIH.ba – Reprezentacija.ba)
