Kapiten Željezničara, Zajko Zeba, u subotu na derbiju sa Sarajevom odigrat će posljednju utakmicu u plavom dresu.
Zajko Zeba se prvi put u srca navijača Željezničara upisao davne 1999. godine. Teško je neko tada mogao predvidjeti kakvu karijeru će imati plavokosi omaleni dječak drskog držanja i već na prvi pogled, sjajnog osjećaja za fudbal na malom terenu. Tih godina, Bajramski turnir se održavao u zimskom periodu na pauzi između dva dijela prvenstva. Bila je to odlična prilika da se popuni praznina između utakmica u jesenjem i proljetnom dijelu šampionata, a Željezničar i Sarajevo su na turnir obavezno slali najjače ekipe.
Nikad jači malonogometni turniri nisu se igrali kasnije u glavnom gradu BiH, znali su tada u Sarajevo, što na Božićni, što na Bajramski tunir dolaziti i Hajduk i Dinamo predvođeni sjajnim fudbalerima poput Tomislava Škote ili Silvija Marića, a dvorana Mirza Delibašić bila bi ispunjena do posljednjeg mjesta. Upravo te 1999. godine, finale Bajramskog turnira igrali su FK Željezničar i FK Sarajevo. Po običaju navijači Sarajeva ispunili su istočnu, a navijači Željezničara zapadnu tribinu. Jednostavno, atmosfera za pamćenje, zamislite da u današnjim okolnostima, jug sa Grbavice i sjever sa Koševa prebacite u dvoranu Mirza Delibašić.
Pitanje pobjednika odlučivali su penali a tada 16-godišnji dječak, danas 35-godišnji veteran FK Željezničar, Zajko Zeba izvodio je odlučujući penal.
I namjerno sam rekao na početku drskog držanja, jer takav je bio i te noći u trenutku kada je padala odluka u duelu protiv ljutog rivala. Mirno je spustio loptu, uzeo zalet, korak po korak, dok je razularena golmila bez treptanja kao u usporenom snimku gledala dok se namješta kao da to traje cijelu vječnost. A onda se zatrčao, zažmirio i opalio po lopti kao da je mrzi najviše na svijetu. U tom trenutku sve je eksplodiralo, u najmanju ruku, kao kad je Fabio Grosso iz penala protiv Fabiana Bartheza donio Italiji naslov prvaka svijeta. Ne može me niko ubjediti da u toj jednoj sekundi, u tom trenutku kada je lopta poslije šuta Zajka Zebe završila u rašljama gola Sarajeva, nisam osjećao istu radost kao i navijači Italije…
A ove subote, 19 godina kasnije, Zajko Zeba završava igračku karijeru i to upravo duelom protiv Sarajeva, na Grbavici. Igrao je Zajko kasnije i u Rusiji, Sloveniji, Hrvatskoj i u nekoliko domaćih klubova, u reprezentaciji BiH, ali meni je oduvijek u sjećanju ostala ta njegova utakmica koju je odigrao i prije debija za seniorski tim Željezničara.
(BIH.ba)
