Lekcija iz Semberije – Radnik Bijeljina postao najpoželjniji klub za bh. talente

Tri godine trebalo je sposobnoj upravi da FK Radnik Bijeljina od autsajdera postane najpoželjniji klub za bh. talente, a ujedno i klub sa najvećim prihodima od prodaje fudbalera u BiH.

Dok aktuelne uprave najvećih bh. klubova za svojih mandata nisu uspjele nijednog od svojih najvećih talenata prodati za značajniji iznos u zapadnu i sjevernu Europu, Radnik je u posljednjih godinu i pol dana od transfera zaradio najviše u BiH – oko 1,8 miliona KM. I to prodajom Samira Memiševića u holandski Groningen i Besima Šerbečića u norveški Rosenborg.

Jedini recept za uspjeh – renomirani ljudi u upravi i kvalitetna kadrovska politika

Najzaslužniji za uspjehe Radnika iz Bijeljine je tim okupljen oko prvog čovjeka ovog kluba – Mladena Krstajića. Njegova uspješna međunarodna karijera Radniku je donijela dva dobra. Prvo dobro su njegovi kontakti, prijateljstva i povjerenja sa ljudima iz europskog fudbala, a drugo dobro je Krstajićevo lično iskustvo kako prepoznati talenta i od njega stvoriti velikog igrača. Dvije ključne stvari za uspješnu kadrovsku politiku jednog kluba.

Ako se pitate kako se to prodaju igrači – odgovor je vrlo jednostavan. Talenat i kvalitet su važni, ali ne i presudni, jer talentovanih fudbalera ima na hiljade. Za dobar transfer fudbalera je ključno da igrač ima nekoga ko će ga preporučiti stranim klubovima i agencijama, nekoga kome ti strani klubovi i agencije vjeruju – a to su najčešće bivši saigrači predsjednika i sportskih direktora klubova. U praksi klubovi sami rijetko traže igrače na terenu, nego svojim ljudima od povjerenja razglase kakav tip i poziciju fudbalera traže. Često i bez pogledane utakmice, samo na telefonski poziv ili e-mail tih ljudi od povjerenja, transfer bude dogovoren.

Nije to tako samo u fudbalu. Preporuka prijatelja ili dugogodišnje dobro iskustvo ključni su u svakom poslu – od odabira ljekara, pa do odabira majstora za popravku automobila.

Zato bh. klubovi koji u svojim redovima nemaju velika fudbalska imena ili ljude u upravama koji već godinama uspješno sarađuju sa  stranim klubovima i agencijama nemaju šansu da sami za velike novce prodaju svoje fudbalere – koliko god oni dobri igrači bili.

Da su za uspješnu transfer politiku kluba potrebni ljudi sa internacionalnim fudbalskim renomeom i socijalnom mrežom brzo su shvatili i u FK Željezničar pa su na čelo kluba doveli Sašu Papca čiji ime i kontakti Želji otvaraju sasvim nove horizonte kada je u pitanju sportska politika.

Koliko je važno u upravama klubova imati ljude sa jakim fudbalskim renomeom i kontaktima, pokazuje da je socijalna mreža koju je decenijama u fudbalskom svijetu gradio Mladen Krstajić bila jača i od velike  prepreke koja se zove “kvota broja igrača koji nemaju EU pasoš”. Prepreke koja je najčešće neprelazna za fudbalere sa bh. pasošem, ali ne i za Samira Memiševića i Besima Šerbečića koji danas igraju u Holandiji i Norveškoj.

Krstajićev renome i veze mogli bi se pokazati jako vrijednim i za uspjehe fudbalske reprezentacije BiH, jer postoji velika šansa kako će upravo Memišević i Šerbečić biti budući stoperski tandem Zmajeva.

Dovodio se “i kunto i panto”

Ni dobri kontakti i povjerenje vam ne mogu pomoći ako nemate kvalitetnog igrača, a za to vam treba ili kvalitetna fudbalska škola ili dobar skauting. U Radniku su se odlučili za ovo drugo i napravili pun pogodak.

Dok su npr. Željezničar i Sarajevo proteklih godina pod utjecajem zlonamjernih menadžerskih agencija dovodili desetine “polovnih” igrača iz Srbije, Makedonije, Mijanmara, Grčke, Španije, Italije i odakle sve ne, Radnik  je spomenutog Memiševića doveo iz srbijanskog drugoligaša Teleoptika u augustu 2014. godine (Memišević je u Teleoptik kao dvadesetogodišnjak stigao iz tuzlanske Slobode), dok je Šerbečić u tim iz Bijeljine stigao u julu 2016. godine iz gradačačke Zvijezde.

Da najveći bh. klubovi imaju dobar skauting koji radi u interesu klubova, Memišević i Šerbečić bi još prije par godina dobili ponude Željezničara, Sarajeva, Zrinjskog…, čije bi dresove u tom periodu sasvim sigurno radije obukli nego dresove Teleoptika, Zvijezde G. i Radnika…

Uzmete li u obzir još da je Šerbečić sa 16 godina debitovao u Premijer ligi BiH, onda stvarno skauting službe velikih bh. klubova zaslužuju kritiku, jer složićete se – nije trebalo biti prevelik ekspert i vizionar da procijenite da ovaj momak zaslužuje pažnju.

Klubovi u BiH ne mogu opstati bez prodaje igrača

Zaključak je vrlo jasan – samo klubovi sa:
1. velikim fudbalskim imenima u upravi,
2. stručnim skautiranjem igrača na fudbalskim „oranicama“ diljem BiH,
3. i kvalitetnim trenerima u omladinskim selekcijama
mogu preživjeti i poslovati uspješno, jer šansa za uspješno poslovanje bh. klubova je isključivo u razvoju i prodaji igrača na inostranom tržištu.

Vremena je malo, jer europski fudbal toliko napreduje da bh. fudbal mora napredovati tri puta brže želi li ga sustići…

Transferi bh. premijerligaša od 2016. godine (mandati aktuelnih uprava):

Radnik Bijeljina (1,8 miliona KM):

Samir Memišević u Groningen (Holandija) – 800.00 KM
Besim Šerbečić u Rosenborg (Norveška) – 1.000.000 KM

FK Sarajevo (940 hiljada KM):

Tomislav Barbarić u Kortijk (Belgija) – 700.000 KM* (klubovi imaju istog vlasnika)*
Hamza Čataković  u Trenčin (Slovačka) – 240.000 KM

FK Željezničar (900 hiljada KM):

Ivan Lendrić u Lens (Francuska) – 600.000 KM
Kerim Memija u Vejle (Danska) – 300.000 KM

HŠK Zrinjski (460 hiljada KM+**),

Marijan Ćavar u Eintracht Fraknfurt (Njemačka) – 400.000 KM
Jasmin Mešanović u Maribor (Slovenija) – 60.000 KM
Kenan Pirić u Maribor (Slovenija – od ljeta će biti član Maribora) – (iznos nepoznat**).

Široki Brijeg (400 hiljada KM):

Zvonimir Kožulj u Hajduk (Hrvatska) – 400.000 KM

Sloboda (300 hiljada KM):

Sulejman Krpić u AIK (Švedska) – 300.000  KM

Krupa (300 hiljada KM):

Irfan Jašarević u Dalkurd (Švedska) – 300.000 KM

Podaci o transferima – transfermarkt.com.

(BiH.ba)