Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine neplasmanom na posljednja dva velika takmičenja ostavila je Fudbalski savez BiH bez više od 50 miliona KM zarade – ne računajući zaradu koju je mogla ostvariti bh. privreda “naslonjena” na reprezentaciju BiH.

Možda je kozmička pravda da FS BiH ne zaradi taj novac zbog svog načina rada u kojem se od trenera u reprezentaciji, uposlenika u administraciji, pa sve do djece koja na teren izlaze držeći za ruku reprezentativce biraju ljudi isključivo prema stranačkim i prijateljsko-familijarnim direktivama, ali shodno funkciji koju obavlja kao prvi odgovorni za ovaj neuspjeh mora se uzeti selektor – u našem slučaju Mehmed Baždarević.

Nije zanemeraiva ni krivica prvog čovjeka Izvršnog odbora FS BiH Elvedina Begića koji je uzdrmao reprezentaciju na početku kvalifikacija za Euro 2016 jer IO FS BiH nije dozvolio potpisivanje ugovora Sušićevim pomoćnicma (kako bi se u stručni štab reprezentacije umjesto Borčeta Sredojevića postavio neki intimus članova IO iz RS-a), a kasnije Baždareviću nametnuo potpune anonimuse za pomoćnike. Možda Begić i nije imao uvid u sve ove stvari zbog svog drugog zaposlenja na sarajevskom aerodromu  zbog kojeg nije u mogućnosti raditi u FS BiH u punom kapacitetu. Na odgovornost se treba pozvati i Elmira Pilava prirodno odgovornog po svojoj funkciji direktora za pitanja sporta u FS BiH i sekretara reprezentacije BiH, kojem se osim kontinuiranog neuspjeha reprezentacije na teret mora staviti i situacija u kojoj se Premijer liga BiH i niža takmičenja ponovo više spominju po sudijskim malverzacijama, nego li po uspjesima naših klubova u Europi.

Neuspješan rad Elvedina Begića i Elmira Pilava

Reprezentacija koja je u cijelim kvalifikacijama ostvarila jednu pobjedu protiv Kipra i dvije protiv Estonije objektivno ne zaslužuje da bude ni blizu Svjetskog prvenstva. Da li se moglo bolje? To nikada nećemo saznati, ali je sigurno da se moglo drugačije.

Selektor je posljednjih mjesec dana često isticao kako je drugo poluvrijeme protiv Kipra jedino loše što se desilo za vrijeme njegovog mandata, ali navijači ne mogu zaboraviti neuspješan baraž protiv Irske sa blamažom u Dublinu, taktički kolaps u Briselu, čudne izmjene na kraju utakmice u Grčkoj (koju su istina naši igrači morali riješiti ranije iz onoliko šansi), lošu igru protiv desetkovane Grčke u Zenici i na kraju kao šlag na tortu katastrofu na Kipru u kojoj smo i u prvom poluvremenu zbog nestabilnosti ekipe objektivno mogli primiti jedan ili dva gola.

Mehmed Baždarević, koliko god zbog svojih ljudskih karakteristika bio omiljen među svima koji ga poznaju, jednostavno je zakasnio sa pojedinim potezima, posebno sa isprobavanjem novih igrača u prijateljskim utakmicama.

Haris Duljević odličan protiv Belgije, Foto: Damir Hajdarbašić, BiH.ba

Npr. nakon što je Haris Duljević protiv Španije pokazao da može dobro igrati protiv najjačih braniča na svijetu, te u Japanu ponovio dobre igre, nejasno je zašto se nakon toga čekalo još godinu i pol dana da ovaj fudbaler dobije priliku u reprezentaciji. Posljednja utakmica protiv Estonije pokazala je kako je Duljević reprezentaciji korisniji i od Kodre i od Krunića i od Milićevića i svih drugih igrača koji su tokom kvalifikacija dobili priliku ispred Duljevića. Ne može se a ne pomisliti da smo protiv Grčke u Zenici i Kipra u Nikoziji mogli igrati bolje sa uigranim Harisom u ekipi.

Deni Milošević u Konyasporu je osvojio turski kup i superkup i u prošloj sezoni bio u top 5 bh. fudbalera po broju utakmica, golova i asistencija, ali ni njemu Baždarević nije dao priliku da se pokaže ni na jednoj prijateljskoj utakmici. Ova odluka vrlo čudi jer je Deni osim dobre statistike pokazao stvarno vrhunsku igru i kvalitetu.

Nije jasno zašto Baždarević na prijateljskim utakimcama nije uigravao i Darija Đumića (protiv Gibraltara sjedio na klupi, a onda se u sljedećoj utakmici protiv Belgije našao u prvih 11), te zašto uopšte nije dao priliku Samiru Memiševiću kada je već odavno bilo jasno kako je Spahić izgubljen, da Zukanović više ne igra na onom ranijem nivou, te da treba probati i druga rješenja jer kombinacije Vranješa, Šunjića, Bičakčića i Cocalića očigledno nisu idealne.

Na kraju balade, ne smije se nikako zaboraviti kako je Baždarević reprezentaciji BiH donio trofej Kirin Kupa, vratio stabilnost nakon lošeg starta u kvalifikacijama za Euro 2016, reprezentaciji pronašao Jozu Šimuovića koji bi mogao biti dobro stopersko rješenje u budućnosti…

Baždarević donio prvi trofej u historiji BiH

Ipak, reprezentaciju BiH na gostovanjima je do ove godine pratilo nekoliko hiljada navijača, a danas ni njih dvije-tri stotine (čak ni uz hiljade maraka od saveza plaćenu kampanju za animaciju navijača) i to najbolje pokazuje kolike su šanse da Mehmed Baždarević ostane na klupi Zmajeva.

Da je imao više sreće sa povredama pojedinih igrača možda je sve moglo biti drugačije, ali fakti govore – nula plasmana na velika takmičenja iz dvoje kvalifikacija.

Izvršni odbor FS BiH ispred sebe sada ima jako odgovoran zadatak jer bi dovođenje pogrešnog selektora reprezentaciju BiH moglo vrlo lako gurnuti u ponor, odnosno srozati na nivo selekcija Estonije, Finske, Moldavije…

Ranije su gospodari bh. fudbala pokazali da nisu previše kompetentni i stručni u izboru selektora i trenera, pa nije čudo da postoji velika zabrinutost navijača za budućnost bh. reprezentacije i fudbala uopšte.

(BIH.ba)