Prije nekoliko mjeseci, tridesetdvogodišnji fudbaler i reprezentativac naše zemlje u fudbalu, Haris Medunjanin se preselio u Ameriku, gdje je nastavio i svoju fudbalsku karijeru. Iz „Maccabi Tel Aviva”, Haris je prešao u „Philadelphiju Union”. U novoj sredini živi svoj dugogodišnji san, prezadovoljan je uslovima, kao i ekipom. Osim što je promijenio adresu stanovanja i klub, i u Harisovom emotivnom životu bi uskoro moglo biti lijepih promjena. Naš proslavljeni fudbaler spreman je dugogodišnju vezu s Izraelkom Moran Rahimi, krunisati brakom, piše “Azra Magazin”.

– Navikao sam na mijenjanje životne sredine i ekipe, išao sam već iz jednog kluba u drugi, pa mi je to sada sve lakše postalo. Oduvijek sam sanjao da igram u Americi. Naročito sada, kada sam već stariji, ta želja se baš probudila, pa bih volio ovdje i završiti fudbalsku karijeru. Osim fudbala, život je ovdje nekako opušteniji, nego u Evropi. Vrlo brzo sam se navikao i na ekipu, koja je super. Prihvatili su me odlično, s trenerom sam u dobrim odnosima, pušta me da igram svoju igru… Opuštena atmosfera, osjećam se dobro, i igram dobro, što je najvažnije.

Zašto baš Philadelphia?

– Odluka na Philadelphiju pala je tako što sam, prije svega, razgovarao sa svojima najdražima i kolegama, kako bih volio igrati tamo. Poznato je da je uvijek malo teže doći do nekog američkog kluba, jer oni vole baš velike zvijezde, da kažem, jaka imena. Srećom, znao sam menadžera u Philadelphiji, kojeg inače poznajem još iz Holandije. Nakon što smo s njim razgovarali, pozvao me da dođem igrati ovdje. To mi nije bio problem, čak suprotno. Olakšavajuća stvar je bila što sam ga poznavao, a i važno je to što oni ovdje jako vole igrati fudbal, pa sam želio biti dio takve ekipe. Cijela priča mi je odgovarala, i zato sam izabrao Philadelphiju.

Kakvi su uslovi u američkim klubovima, jesu li slični evropskim?

– Uslovi su odlični, šta god poželiš i dobiješ. Brinu o tebi kao da si super zvijezda. Slično kao u Evropi, možda čak i bolje. Uslovi koje ovdje imam su jedni od najboljih u mojoj dosadašnjoj karijeri. Sve je luksuzno, i sve što mi je potrebno kao fudbaleru to mi i pružaju. O fudbalu mnogo brinu, žele ga podići na viši nivo i onda mnogo ulažu da to što prije ostvare. Dokaz tome je da sve više igrača dolazi ovdje, a liga je dobar nivo zaista. Igram ovdje već šest-sedam mjeseci i moram priznati da nivo nije tako loš kao što ljudi misle. Ima mnogo stadiona, čak i po 50 hiljada mjesta, koji budu rasprodani. Ljudi ovdje jako vole da gledaju i baš uživaju u fudbalu.

S obzirom na to da Vam je sada adresa stanovanja u Americi, pratite li uživo sportove koje prije u Evropi niste imali priliku pratiti osim na televizijskim ekranima?

– To je još jedna želja koju sam imao, jer jako volim i ostale sportove. Uvijek sam pratio košarku, ali u Evropi, zbog vremenske razlike sam morao ustajati u dva, tri sata poslije ponoći kako bih gledao utakmice. Sada je to sve drugačije, u normalno vrijeme odem na stadion i gledam. Već sam do sada, koliko sam tu, mnogo puta bio na NBA utakmicama, kada dođu neke od velikih košarkaških zvijezda, obavezno idem da ih gledam. Tu je i američki fudbal, kojeg Amerikanci mnogo vole. Nikada nisam vidio toliku žar i strast za nekim sportom kao ovdje. Toliko su ludi za njim, nevjerovatno. Gledao sam i baseball, i to je lijepo. Amerika nudi mnogo mogućnosti, tako da vrijeme uvijek fino prođe.

 Šta Vas još oduševljava u Americi?

– Sviđa mi se to što mogu da obiđem mnogo država unutar Amerike. Otvorile su mi se mnoge mogućnosti, kako igračke tako i turističke. Da sam i dalje u Evropi nikada ne bih otišao na neka od ovih mjesta koje sam posjetio, poput Salt Lake Cityja, Toronta, Vancouvera… Sve su to prelijepi gradovi, i to je jako lijepo iskustvo.

Haris sa majkom iznad rodnog Sarajeva

Iako ste spletom okolnosti davno odselili iz BiH, dio ste fudbalske Reprezentacije BiH. Šta za Vas znači nositi grb BiH?

– Uvijek sam na selektorove pozive dolazio u Reprezentaciju, davao svoj maksimum i to mi je velika čast. Tamo živi moja porodica, bitno mi je i njih posjetiti. BiH je moja država. Za Reprezentaciju uvijek dam sve od sebe, i svi idemo ka jednom cilju, a to je Svjetsko ili Evropsko prvenstvo.

Nađete li vremena, nevezano za fudbal, da posjetite BiH?

– Prošle godine sam imao samo deset slobodnih dana, ali sada, kada se u Americi završi prvenstvo, imam vremena do januara, to su skoro dva mjeseca, pa ću imati vremena da posjetim sve prijatelje i porodicu, da obiđem BiH.

Uskoro će i utakmica na Grbavici protiv Belgije. Selektor Baždarević se nada pozitivnom rezultatu i tome da će igrači dati svoj maksimum. Kakva su Vaša očekivanja?

– Igramo kući i to je jako važno. Tu su naši i navijači, najveća podrška. Imamo malo i sreće da se Belgija već plasirala u Rusiju, pa možda dođu i s malo drugačijom ekipom, ali sve je do nas. Mi moramo ove dvije utakmice pobijediti, dati sve od sebe. Vjerujem da to možemo.

Haris Medunjanin kao kapiten BiH podigao je jedini trofej u historiji naše reprezentacije

 Jeste li se oduvijek željeli baviti fudbalom, da li ste nekom drugom zanimanju ikada dali šansu?

– Fudbal mi je oduvijek bio na prvom mjestu. Znao sam da će biti teško, ali sam uvijek vjerovao u sebe i u svoj uspjeh. Moje daidže su uvijek bili uz mene, oni su bili fudbaleri i to su najviše voljeli, pa su tu ljubav i na mene prenijeli. Mama i oni su uvijek bili moj motiv da uspijem kao fudbaler.

 Kako provodite slobodno vrijeme, u čemu najviše uživate?

– Sada mi je došla mama, pa trenutno s njom provodim najviše vremena. Imam i društvo ovdje, moje fudbalske kolege. Često odemo do New Yorka, nije nam daleko. Šetamo malo, obilazimo različita mjesta, idemo na večere, fotografiramo se. Uglavnom, uvijek imaš šta da radiš.

 S obzirom na to da Vaša mama i sestra žive u Holandiji, ipak Vas često posjećuju. Ne dajete mjesta nedostajanju.

– Tako je. Mama je sada tu, dok je sestra Dženana nedavno boravila u Americi. Kada se poželimo, one dođu da vide kako mi je, da li je sve uredu, pa kada vide da je sve u savršenom redu, vrate se u Holandiju.

Haris i Moran

 Znamo da ste sretno zaljubljeni. Kažite nam više o Vašoj djevojci, čime Vas je osvojila?

– Moja djevojka je iz Izraela. Kada sam prvi put bio tamo, odmah sam nju upoznao i imao sam osjećaj da se već deset godina poznajemo. Od tog momenta smo zajedno. Kada mi je bilo teško u Izraelu, ona mi je pomogla oko mnogo stvari. Ona je baš žena za mene. Volim to što zna šta radi i što je samostalna, vrijedna je. Ima biznis sa svojom sestrom. Mnogo je opuštena osoba, ima isto razmišljanje kao ja, pa sam zbog toga i izabrao nju.

 S obzirom na to da ona živi u Izraelu, a Vi u Americi, kako održavate vezu na daljinu?

– Ona dođe kod mene, pa se vrati u Izrael. Ima svoj posao, radi tamo. Moramo još malo vidjeti kako ćemo dalje, da li će kod mene ostati na duži period. Ne bih volio da moji planovi utječu na njen posao.

 Planirate li uskoro vezu krunisati brakom?

– Planiram, trebao bih. Vrijeme je već (smijeh). Moglo bi to biti ovih mjeseci ili do kraja ove godine. Ne mogu konkretno odgovoriti, jer ne znam ni ja. Nas dvoje treba da se dogovorimo. – zaključuje razgovor za “Azra Magazin” Haris Medunajnin.

(Reprezentacija.ba)