Plasmanom na Svjetsko prvenstvo posao za Safeta Sušića zapravo je tek počeo. Zvuči pomalo grubo, ali takvog je stajališta i sam izbornik. Čovjek je od riječi, a kao takav vrlo se dobro sjeća što je izjavio nakon što je izboren plasman: “U Brazil ne idemo učiti”, piše Dnevni List.

Navijači su s oduševljenjem dočekali njegovu izjavu nakon pobjede u Litvi – tada je rekao da je cilj “u Brazilu odigrati sedam utakmica”. Samo je još trebao dodati “u finalu što bude”…, jasno, rekao je to tada uz smiješak, ponesen emocijama. Pa morao je nešto dati navijačkom puku koji godinama zna samo za razočarenja. Jasno, ne trebate biti previše pametni da biste shvatili kako se Sušić tada šalio. A što zapravo misli kad je ozbiljan? Realan je, za mnoge previše realan, no to je zapravo njegova možda i najveća snaga. Kada smo ga kontaktirali jučer, a javio nam se iz svog Pariza, bio je kao i uvijek poprilično raspoložen za priču…, a nas je ovog puta zanimalo koga će voditi u Brazil, odnosno koga neće?

– Ne mogu reći tačno, ali svi igrači moraju znati da će ići samo ako budu igrali u svojim klubovima…, to će biti jedini kriterij, rekao je Safet Sušić za mostarski Dnevni List..

Previše stopera

Jasno, samo po sebi, ovdje se uvuklo pitanje o jednom igraču koji se svojim neigranjem u posljednje vrijeme posebno ističe – Elviru Rahimiću. General, kako ga vole zvati, je u poznim nogometnim godinama (37), a uz to u svom CSKA – ne igra. Već nam je Sušić u jednom od prethodnih razgovora rekao da nema nikakvog jamstva da će ovaj stari vojnik BiH igrati, a ovog puta – bio je malo i oštriji. Stare zasluge po izborniku neće ući u proces stvaranja kriterija…

– Nema razloga za to. Meni je cilj povesti igrače s kojima mogu napraviti rezultat.

Što onda s kadrom koji je bio u optjecaju u kvalifikacijama? Kako ga uobličiti u popis od 23 imena, koliko će ih biti moguće prijaviti za Brazil. Rezovi su Sušiću prvi na pameti…

– Što se tiče vratara, trojica koja su do sada pozivana će biti na popisu, budu li igrali u svojim klubovima. Imamo previše stopera. Spahića, Bičakčića, Pandžu, Šunjića, Zukanovića, kad se oporavi, i Vranješa. Tu će konkurencija biti velika, jer realno nam trebaju četvorica. Ali treba znati da imamo dosta igrača koji mogu igrati na više pozicija, kao npr. Kolašinca.

Kraljevstvo za zadnjeg veznog

Rak-rana Zmajeva pozicija je zadnjeg veznog. Spletom okolnosti popunio ju je Haris Medunjanin, koji je nogometno odgajan kao ofenzivni veznjak, no ispalo je dobro. Sušić ga obožava. Cijeni on i Rahimića, ali…
– Tu je problem. Rahimić je u posljednje dvije godine praktički igrao više u reprezentaciji nego u klubu. Nisam siguran da će biti pozvan. Ako nekomu treba podići spomenik, nema problema, to ćemo učiniti…, meni trebaju igrači na koje mogu računati.
Zahirović?
– On je poziciju zadnjeg veznog trebao popuniti na duže vrijeme, međutim, otišao je u Bochum gdje vrlo malo igra. Može se dogoditi da ga zovnem, da bude dodatno rješenje uz Medunjanina koji je jedan od onih za sada sigurnih. On je bio naš najbolji igrač u pojedinim utakmicama, posebno protiv Argentine…, tada je jedini odigrao kako treba, bez grešaka.
Veroljub Salatić, igrač čije je ime iskočilo u posljednje vrijeme, čini se, nije opcija.
– Nemam neko mišljenje o tom igraču, odjednom se pojavio.
Nije Sušića zaintrigirala ni izjava Salatićevog suigrača Izeta Hajrovića, koji je izjavio da takav igrač (ratoboran zadnji vezni) treba BiH…
– Nisu igrači ti koji biraju, jasan je bio izbornik.

Napadača? Imamo…

Napad? I tamo je, barem po nama, problem. Nema ih dovoljno. Edin Džeko i Vedad Ibišević jedine su istinske špice.
– Imamo dosta napadača. Samo sada je pitanje možemo li mi igrati s velikim reprezentacijama poput Argentine s dvojicom isturenih napadača. Može se dogoditi da jednog žrtvujemo, a ja sam i do sada znao Ibiševića stavljati na desno krilo.
Ovo je donekle i promjena izbornikova mišljenja koji je do sada inzistirao na dvojici isturenih napadača. Utakmica s Argentinom otvorila je oči, mada je Sušić ionako znao što ga čeka…

– Da je igrao Messi, trebalo bi u vezi imati još jednog igrača samo za njega.

Na kraju se sve, čini nam se, svelo na rezanje kadra, koji bi, ako bi se vodili po posljednjim popisima, bio sastavljen od 25-26 igrača. Dvojica-trojica su viška…

– Ima do Brazila još šest mjeseci, nitko još nije otpisan, isto kao što još nitko nije siguran. Male su šanse da netko bude pozvan, a da ne igra u svom klubu. Da se Svjetsko prvenstvo igra sutra, nekih ne bi bilo nigdje!

O Džeki: Možda je i bolje što ne igra u Cityju…

Edin Džeko i Manchester City. Na početku – djelovalo je kao bajka. Nakon određenog vremena klupa mu je postala sudbina, pa je nedavno iskazao i otvoreno nezadovoljstvo. Treba otići, mnogi su zavapili, s čime bismo se složili, ali samo uvjetno – ne bi smio pod svaku cijenu napuštati City, čega je Džeko sigurno svjestan…, kao i njegovi poslodavci. Sušić? Za njega tu nema problema…, barem kada se u računicu uključi nadolazeće Svjetsko prvenstvo.

– Ja sam pričao s njim, zadovoljan je u Cityju. Da, ne igra koliko bi želio, ali do Svjetskog prvenstva on će sigurno odigrati 20-30 utakmica. Imaju oni Ligu prvaka, svoje kupove. Utakmice nisu problem, čak bi veći problem bio da stalno igra, pa da na okupljanje dođe potrošen.

(Reprezentacija.ba)